Zagovorna molitva

ZAGOVORNA MOLITVA

Sam zagovor se može definirati na dva glavna načina. Prvi je kao molitva ili prošnja u ime nekoga drugoga, tj. kada zagovornik zastupa slučaj druge osoba. Drugi način je sličan prvom, a kaže da je zagovor sveta, ustrajna molitva puna vjere gdje se jedna osoba zauzima za drugu kojoj je očajnički potreban Božji zahvat. U suštini, to je čin ljubavi koji postaje dio Božjeg spasenjskog nauma koji se odnosi ne samo na pojedinca, nego i na narod i čitav svijet.
Od zagovora je potrebno razlikovati i prošnju koja ima ograničen opseg. Prošnja upućena Bogu može uključivati traženje od Njega da blagoslovi pojedinu osobu. Ona je jednokratna molitva kratkog trajanja. Kod prošnje Bog čini nešto za nas, dok po zagovoru čini nešto preko nas. Primjer može biti i molitva vjernika koja se izriče na svakoj nedjeljnoj Svetoj Misi, dok je primjer zagovorne molitve na Veliki petak kada se Crkva zauzima za jedinstvo kršćana, za židovski narod i za sve koji u Boga ne vjeruju.
Kod zagovorne molitve je istaknuta važnost veličanja Boga jer na taj način usmjeravamo Božju silu na ljude ili situacije. Zagovornik s pouzdanjem priziva Božji milosrdni zahvat u život ljudi te ujedno Mu prenosi slavu i zahvalu jer pruža Svoju ruku da nas spasi. U tom činu zagovornik se sjedinjuje s Kristom koji Ocu daje slavu i hvalu i sudjeluje u Njegovoj agoniji dok visi između neba i zemlje i moli za spasenje svijeta.
Zagovor se također može gledati kao i stajanje između dviju stranaka, Boga i osobe za koju se zagovara. Osim Kristove intervencije koji je pravi Posrednik, u zagovoru su i Blažena Djevica Marija te anđeli i brojni sveci kojima se utječemo. Promatrajući Kristovo posredovanje, shvaćamo da je Njegov cilj obnova prijateljstva između Boga i ljudi.